Rudari iz rudnika Federacije koji su u koncernu sa "Elektroprivredom" odlučili su protestovati pa i spavati pred zgradom Vlade FBiH. Ne iz obijesti i dosade, već zbog brige i neizvjesnosti šta će biti s njima.
Tuzlanski kraj živi rudarstvo. Generacije su odrasle u rudnicima, jamama, kopovima. Jedni su se zatvarali, drugi otvarali, ali proizvodnja uglja nije stajala. Beneficirani radni staž, plate i sve ostalo nisu smjeli biti predmet rasprave nikada jer se zna kako se krvavo to zarađuje. Svaki dan, u tri smjene, rudari silaze pod zemlju, pod strahom i neizvjesnošću hoće li izaći živi. Ručno, krampom i lopatom, kao što je slučaju u Mramoru, kopaju ugalj. Kada se garavi i umorni izvuku iz jame, na njima se vidi sva tegoba i teškoća tog posla i njihovog rada, ali i ponos. Sve zato da bismo imali svjetlo u našim domovima, a grijanje u gradovima.
Svaki pogled na kipić rudara koji drži pušku visoko u ruci, a na kojem piše ime mog djeda, čini me ponosnom što su moji preci bili rudari. Krampom i pijukom su zarađivali i prehranjivali porodice, a nas obavezali da sa dubokim pijetetom poštujemo komorate.
Ali ne poštuju ih oni koji bi trebali. Danas su rudari, tuzlanski i svi drugi, poniženi, a rudnici pred stečajem. Ko je za to kriv? Zašto nema para? Rudari nisu u upravljačkim strukturama rudnika, oni nisu ti koji vode organizaciju rada niti su ti koji zapošljavaju. Njihovo je da rade u zemlji, a politika je ta koja kroji sve. I evo vidimo šta je skrojila. Rudari na ulici traže plate i svoja prava, traže da im se doprinosi uplate. Zamjena teza da su rudari odgovorni za katastrofalno stanje u rudnicima nije realna niti poštena prema tim ljudima. Odgovorni su višegodišnje loše politike, loše rukovođenje i nemar, a iza svega stoji država koja je to dopustila i koja je saučesnik u svemu. I koja se sada izvlači i odbacuje odgovornost. Nema plana šta dalje. Sa policijom i specijalcima ih dočekuje, demonstrirajući silu i pokušavajući zaplašiti ovu radničku klasu.
Ali to kod rudara ne prolazi. Oni se toga ne plaše jer svoje strahove razbijaju svaki dan silaskom u utrobu zemlje, što bi se reklo, živi pod zemlju. Ogorčeni i izrevoltirani i protestima traže samo ono svoje. Ali i pokazuju zajedništvo i snagu koju su uvijek imali i na kojoj im možemo pozavidjeti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.