Zahtjevi poslodavaca u Federaciji BiH da javna potrošnja bude smanjena, a privreda rasterećena pomalo liče na glasove očajnika. Opterećenje na plate i iz plata, koje je u ovom entitetu oko 70 posto, doista je neizdrživo i teško je naći zemlju u kojoj privreda na leđima nosi tako težak teret.
Visoki nameti lome kičmu privrede, čine je nekonkurentnom, ali i produkuju sivo tržište s obzirom na to da poslodavci nerijetko zaobilaze plaćanje doprinosa na plate ili ih ne izmiruju u punom iznosu.
Ne samo, dakle, da je privreda talac javne potrošnje, na svojevrstan način to je i sama Federacija BiH. Brinući o tome da nahrani sebe i svoj aparat, ona siječe granu na kojoj sjedi jer visokim porezima i doprinosima destimuliše prikupljanje javnih prihoda.
Nedavno priznanje dužnosnika Ministarstva industrije energije i rudarstva da je novac od naknada za šume "ispario" u prošlogodišnjoj krizi sa budžetom i da se uopšte ne koristi u namjene za koje je predviđen, samo je jedan od primjera kako federalna privreda preskupo plaća nezajažljivost birokratije.
No, bez obzira na sve to, teško je očekivati da će federalna vlast ispuniti obećanje na koje je i sama u jeku krize pristala - da će opterećenje privrede smanjiti za 3,5 posto, a do 2012. za čak 15 posto, po čemu bi FBiH bila izjednačena sa trenutnim izdvajanjima u Republici Srpskoj.
Kotač recesije okrenuo se u pozitivnom smjeru i bilo bi od velike važnosti za kompanije da u novim tržišnim okolnostima smanjenjem opterećenja dobiju vjetar u leđa. Za takvo nešto potrebna je papandreuovska hrabrost, ali sudeći po ziheraškom ponašanju Vlade, nju je od sadašnjeg premijera i ministara gotovo iluzorno očekivati.