U BiH je gladno 20 odsto građana i krajnje je vrijeme da se krene u borbu protiv tog trećeg jahača apokalipse koji je došao kao posljedica rata i razaranja.
Prvi jahač je već prošao kroz BiH i njegova uloga je bila da zavadi i posvađa ljude, drugi čija uloga je da to nastavi bio je i otišao, dok je treći još u BiH i galopom grabi naprijed.
Jahači apokalipse predstavljaju neizbježna zla, ali se njihov uticaj može i mora svesti na minimum. Gladni nisu problem samo u BiH, već i u mnogo razvijenijim zemljama jer je sistem tako postavljen da uz rast BDP raste i broj siromašnih i gladnih.
Nadležni predlažu otvaranje javnih kuhinja i povećanje njihovih kapaciteta, ali to nije rješenje jer bez javnih investicija i otvaranja novih radnih mjesta nema ni smanjenja siromaštva, a samim tim i broja onih kojima je komad hljeba svaki dan pravo bogatstvo.
Bez objektivnog sagledavanja problema neće biti ni rješenja problema gladi kojeg su donijeli jahači apokalipse uz pomoć naših političara, koji se bore samo za nacionalne stvari ili lične interese. Nacionalizam nas je i doveo do velike brojke gladnih i po svemu sudeći tu se neće zaustaviti jer političarima je prioritet rješavanje sporednih stvari, a ne ovog gorućeg problema. Glad je zločin protiv čovječnosti i krivica za ovaj zločin je kolektivna.
Izgleda da neće biti rješenja ovog problema dok gladni ne izađu iz svojih kontejnera i javno potraže zasluženi komad hljeba. Sramota je za jednu državu ako postoje domaćinstva koja ne mogu da obezbijede dnevno nijedan obrok.