Samo za dva mjeseca broj socijalno ugroženih kategorija stanovništva u BiH, koje su zatražile pomoć narodnih kuhinja, se uduplao u odnosu na prethodnu godinu.
Sve ovo je posljedica ekonomske krize koja je očigledno, ne djelimično zahvatila, nego u potpunosti prekrila BiH.
Veliki broj ljudi ostao je bez posla, pa su silom prilika bili primorani da topli obrok zatraže u narodnim kuhinjama. Samo na listi čekanja "Merhametovih" javnih kuhinja, broj gladnih sa 2.500 porastao je na 5.000. Oni koji su ranije bili na listi čekanja, kao i novoprijavljeni, prema najavama nadležnih iz ove organizacije, u skorije vrijeme neće dobiti topli obork i nahraniti svoju porodicu.
Jedino opravdanje je da nema novca za pravljenje dodatnih 5.000 obroka dnevno. A novac kojeg nema, trebalo je da stigne iz budžeta kantona u kojima preživljavaju osobe koje "mole" za jedan ručak. Ovdje valja napomenuti kako BiH nema ni strategiju za borbu protiv posljedica ekonomske krize. Upravo zbog toga nije ni dobila novčanu pomoć od EU, koja je raspodijeljena na odgovorne zemlje, koje su izradile ovu strategiju. Ovakav stav EU je logičan. Zašto pomagati nekome ko očigledno ne želi tu pomoć?
Predstavnici humanitarno-karitativnih organizacija ne očekuju poboljšanje, nego pogoršanje situacije. Kažu kako katastrofalno stanje tek slijedi, jer očekuju još najmanje milion gladnih usta na kazanima javnih kuhinja.
S obzirom da su donacije za BiH u značajnoj mjeri umanjene, budžeti na svim nivoima vlasti u BiH također znatno smanjeni, a poslodavci iz straha da bankrotiraju svakim danom otpuštaju radnike, može se zaključiti da rješenje ovog problema nije na vidiku. Očito da problem može riješiti samo solidarnost građana. Odnosno da oni bogatiji svoju trpezu podijele sa gladnim komšijama.