Kupovina glasova opštinskim novcem doživjela je svoj vrhunac tokom kampanje za vanredne predsjedničke izbore u decembru prošle godine. Tada je grupa SDS-ovih omladinaca sa spiskovima u rukama, nakon što su na terenu izvršili "istraživanje socijalnih potreba građana", na biračkim mjestima kontrolisala da li primaoci "socijalne pomoći" glasaju onako kako im je sugerisano.
Glasanje, to je posebna priča. Volonter Centra za socijalni rad ili bolje rečeno aktivista SDS-a glasaču nakon što svojim potpisom potvrdi da je dobio novac preda ispunjen glasački listić, koji ovaj nosi na biračko mjesto, ubaci ga u kutiju, a listić koji dobije na biračkom mjestu neispunjen vraća svom aktivisti kao dokaz da je ispunio ono što mu je naređeno. Ta bi se slika sigurno ponovila i na predstojećim lokalnim izborima, ali hapšenje volontera pomutiće planove onih koji su kupovinu glasova organizovali.
Činjenica da su se SDS-ove perjanice tokom saslušanja branile ćutanjem ne čudi, jer ko bi od njih smio da kaže bilo šta. Kako bi onda "šefu" izašli "na oči", sigurno bi "letjele glave". Ovako se "ćutolozi" nakon što su pušteni da se brane sa slobode skoro slavodobitno šetkaju gradom, valjda očekujući da im neko čestita što su se dobro držali pred "isljednicima".
Tragično je što su među njima i oni koji su po završetku fakulteta zarad radnog mjesta kucali od vrata do vrata (što rade i ovih dana) i građane pitali: "Da li SDS može računati na vaš glas?"
Na kraju, svi mi imamo izbor, a oni koji se odluče ići lakšim putem moraju podnijeti i "prednosti" koje on pruža.