Kupovina glasova, jedna od predizbornih strategija u režiji dobojskog SDS-a, traje već godinama.
Tako bar tvrde oni koji su novac dobili pred skoro svake lokalne ili parlamentarne izbore.
Samo neupućeni su se čudili iznenadnim izlivima dobročinstva od strane lokalnih vlastodržaca koji su s jeseni subvencionisali struju, dijelili jednokratne novčane pomoći i studente obradovali stipendijama.
Ta praksa pokušava se nastaviti i ove godine. To mogu potvrditi građani Doboja na čija vrata ovih dana kucaju mladi aktivisti SDS-a, s pitanjem da li mogu računati na glas na predstojećim izborima.
Upravo ova činjenica opovrgava tvrdnje čelnika dobojskog SDS-a da mladi aktivisti ne nude ništa što nije po zakonu, jer teško da postoji zakon po kojem se Dobojlije dovode u situaciju da svoje dostojanstvo prodaju za sitan novac.
Podatak da će obećani novac biti dostupan tek sljedeće godine je dovoljan razlog da građani razmisle da li vrijedi "prodati dušu đavolu", a novac čekati nekoliko mjeseci.
Na kraju krajeva, oni koji ucjenjuju, obećavaju ili nude novac suočavaju se s rizikom da li će dotični glasati za vladajuću partiju jer na biračkom mjestu niko neće provjeravati kako je ko glasao (bar ne bi trebalo, mada sve je moguće).
Poznavajući psihologiju balkanskih naroda kojima je novac preči od rođene majke, a lukavstvo jedna od vrlina (ili mana) ne bi čudilo da se SDS-ova investicija ipak izjalovi.
Jer nezadovoljstvo, čini mi se, ne može se "progutati" ni s većim novcem, a ne sa 100 KM. Mada lokalni vlastodršci, uz pregršt postojećih opštinskih priznanja mogli bi konačno da nagrade i građane, i to nagradom koju većina prihvata i razumije - nagradom za najbolju pištaljku Doboja!