Pohlepa za što većom zaradom razlog je zbog kojeg bh. ugostitelji zanemarive svote novca ulažu u sredstva i kadar za djelovanje u slučaju požara.
Alternativni izlazi, protivpožarni aparati, alarmni sistemi, obučena lica... Ko o tome misli u ovo doba "krize"?
Dok su klubovi i diskoteke od četvrtka do nedjelje puni kao šibica, rijetko se postavlja pitanje šta bi se dogodilo kada bi u njima buknula vatra, poput one u disko-klubu u Novom Sadu, koja je ugasila šest života.
Roditelji, znate li gdje vam potomci provode noći? Kako izgledaju diskoteke u kojim pivo, koje u diskontima košta marku, oni plaćaju do 3,50 KM?
Uglavnom su to objekti na više nivoa, a sa samo jednim izlazom, u kojim se svi, iako su ulaz papreno platili, "čepaju" nogama, jer ne mogu da se izbore za dio poda na kojem bi stajali.
U takvim ugostiteljskim objektima toče se potoci alkohola. Upaljači se masovno koriste, a muzika je toliko glasna da uspijeva da zagluši i sirene vatrogasaca. Specijalni efekti često podrazumijevaju upotrebu dima i pirotehnike.
Omladina nam je, ionako, čini mi se, dovoljno "zelena" da između bezbjednosti i rizika, uvijek bira ovo drugo, jer je to sada "in". I ko bi se u tom haosu snašao te uspio da razlikuje opasnost od užitka?
Sudeći prema riječima stručnih službi, odlazak u takve objekte ravan je "pakovanju" glave u torbu. Zato se iskreno nadam da se naši ugostitelji neće opametiti tek kada se, ne daj bože, dogodi tragedija zbog koje je Vojvodina danima u suzama.