Koliko šamara i poniženja od osuđenih ratnih zločinaca može da podnese BiH. Pitanje je na koje se teško može dati odgovor, jer u trenutku kada se pomisli da je dotaknuto dno i da obraz ne može da bridi više, uslijedi novi šamar.
Kada je Branimir Glavaš, dokazani ubica iz Osijeka pobegao u BiH, krijući se od zakona zahvaljujući dvojnom državljanstvu, bio je prvi šamar državi koja ga je primila. Uslijedilo je njegovo hapšenje pa puštanje, drugi šamar.
Koncert priređen u njegovu čast, treći šamar. Njegovo ponašanje u BiH česti medijski istupi, četvrti šamar. Slavodobitno prikazivanje kako je završio kuću tik uz granicu sa Hrvatskom, peti šamar. Objava da započinje biznis u Mostaru, šesti šamar.
Ipak najviše je zabolio ovaj od ponedjeljka kada su poslanici opštine Grude odlučili da ovom dokazanom zlikovcu poklone komad zemlje BiH.
Nažalost, to sigurno nije kraj. Može se očekivati da sad jedan tako ugledan građanin bude kandidat neke partije, već koliko dogodine na predstojećim izborima u BiH.
Ne treba čuditi ni ukoliko osuđeni ratni zločinac stolicu iz koje je izbačen iz Hrvatskog sabora, zamijeni onom u parlamentu BiH ili FBiH. Ne treba čuditi i ukoliko isti taj zločinac bude jezičak u političkoj klackalici i postane ministar, ko zna možda čak i pravde.
Ovdje u BiH više ništa ne treba da čudi, a koliko će nam još biti nalupano šamara, ostaje nam da vidimo i da se nadamo da će nam obraz očvrsnuti, jer oni koji bi trebalo da brinu o dostojanstvu države su ga izgleda već davno izgubili.