Dok većina zatvorenika dugogodišnje kazne zatvora izdržava u neosvijetljenim, skučenim, vlažnim i zagušljivim ćelijama, pojedini kriminalci, pa čak i ratni zločinci, osjećaju se kao na godišnjem odmoru.
Branimir Glavaš, koji se nalazi u zatvoru u Zenici, i pored toga što je ozvaničeni (pravosnažno osuđeni) ratni zločinac, zahvaljujući vezama, pojedincima, novcu i rukovodiocima zatvora, živi kao kralj. Leži, jede, pije, ništa ne radi i šta god da poželi, to će da dobije, a tako će sasvim sigurno biti i u naredne četiri godine, jer Glavaš za neke nije zločinac, već narodni heroj.
Glavaš sasvim sigurno raspolaže i izvorima novca na koje nadležni nisu imuni i koji će sve uraditi kako bi taj novac na pravi način bio utrošen, odnosno kako bi ratni zločinac uživao u plodovima svog zločina.
Dok se ostali zatvorenici mrznu, Glavaš ima grijalicu, dok ostali dosadu ubijaju tučama i prepucavanjima, Glavaš gleda kablovsku TV, dok se ostali hrane iz konzervi zaostalih iz rata, za Glavaša je meni odvojen.
Ovakav odnos prema "običnim" i "VIP" zatvorenicima najbolje pokazuje u kakvoj državi živimo, koliko je pravda ista za sve i koliko je nekome stalo da ratni zločinci budu kažnjeni na odgovarajući način.
Na kraju, da nije tako i da nije VIP zatvorenika kao što je Glavaš, upravnici zatvora, njihovi zamjenici i pomoćnici ministara pravde za zatvorske sankcije sasvim sigurno ne bi toliko uživali u plodovima svoga rada.