Ako nekada, iz neke daleke perspektive, budemo pravili analizu političkih i evropskih kretanja u bh. društvu od rata naovamo, 2015. godina, bez ikakve dvojbe, zauzela bi izrazito visoko mjesto na ljestvici značajnih datuma.
U to uopće ne sumnjamo. Godina na izmaku, uz 2006, kada je u parlamentu BiH pao aprilski paket, 2008, kada je BiH s EU potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, i, naravno, 1995. godinu, u kojoj je okončan rat, po samoj svojoj strukturi ostaće zapisana kao jedna od najturbulentnijih i politički najznačajnijih u povijesti moderne bh. države.
Istina, politička struktura snaga koje odlučuju o našim životima ostala je gotovo ista. S tim u vezi, još nikada u postdejtonskoj BiH, pa tako ni ove godine, nije se pojavila politika ili ideologija koja bi iz temelja pokrenula pomalo učmalo bh. društvo na način kako to prethodne dvije godine (ma šta ko o njemu mislio) čini Aleksandar Vučić u samom našem susjedstvu.
Međutim, nikako ne smijemo potcijeniti dati trenutak, u kojem postojeća struktura bh. političara, prevashodno zahvaljujući novom evropskom pristupu BiH (utjelovljenom kroz britansko-njemačku inicijativu), čini se "ni kriva ni dužna" napokon uspijeva uhvatiti posljednji evropski voz za Brisel.
Uopće ne sumnjamo, bh. vlasti narednog će mjeseca predati i kredibilnu aplikaciju za kandidatski status u EU, i to, kojeg li apsurda, upravo u trenutku kada se opasno ljuljaju sami temelji na kojima počiva ova velika zajednica evropskih država.
No, vratimo se mi kući, u našu surovu realnost, i pometimo svi skupa vlastita dvorišta. A surova realnost nam pokazuje da u Federaciji, polako ali sigurno, građanske i multinacionalne stranke gube snagu i dignitet, a potpuni primat preuzimaju narodnjačke, stranke desnog centra, kojima često tepamo i "nacionalističke". Šta ćemo time dobiti, koliko je to opasno za sami opstanak BiH, ili, pak, da li je to dobro kada je u pitanju unilateralno kretanje prema Briselu - znaćemo vrlo brzo.
S druge strane, u RS se čitava grupacija partija opozicije na sve načine dovija ne bi li, za neke napokon, za druge, opet, nažalost, skinula s trona SNSD i njihovu politiku, koja od 2006. neprikosnoveno vlada ovim bh. entitetom.
Čisto uz pomoć matematike, to im je, zasad (ili zadugo), i uspjelo kada je riječ o državnom nivou, no u RS će se tek voditi žestoke, odsudne bitke izjednačenih političkih snaga, u kojima će nam, uz svesrdnu pomoć partijskih "neprijatelja" iz Federacije, pokušati, što kolektivno, što pojedinačno, ispirati mozgove kad im se fotelje počnu tresti.
U godini pred nama najviše se toga trebamo čuvati...