Nakon što je Ustavni sud RS proglasio neustavnim grbove Banjaluke i Nevesinja, pola opština i gradova širom BiH moglo bi da ostane bez svojih obilježja, jer oslikavaju vjerski i nacionalni identitet samo jednog naroda.
Priča o grbovima, himni i obilježjima u BiH traje više od 15 godina i po svemu sudeći trajaće još decenijama, jer društvo koje je zaraženo i oboljelo od nacionalizma nema pametnija posla nego baviti se sporednim i potpuno besmislenim stvarima.
Ko u BiH nije shvatio da se Bošnjak identifikuje sa ljiljanima i džamijom, Srbin sa orlom, ocilima i crkvom, a Hrvat šahovnicom i katoličkom crkvom treba da potraži novo stanište.
A svako onaj ko misli da je pitanje nacionalnih obilježja biti ili ne biti, treba da se bavi politikom, jer uspijeh mu je zagrantovan s obzirom na to da glasači još (ali ne zadugo) nisu shvatili da je nacionalizam opasno oružje za osvajanje i ostanak na vlasti.
Ono što je u normalnim zemljama Evrope završeno prije nekoliko vijekova, u BiH, ali i u regionu, još je aktuelno, što dovoljno govori gdje smo, šta smo i šta nas čeka u budućnosti.
Dok se ostale zajednice u svijetu na sve načine trude da priđu onom drugom, da ga iskoriste, da otvore nova radna mjesta, unaprijede procedure i brže rješavaju probleme, bh. političari bave se grbovima i polako, ali sigurno vuku nas na smetljište političke istorije.