Nakon rata u BiH sve lokalne zajednice požurile su da izrade grbove i njima pokažu koji narod i vjera žive na tom prostoru, odnosno ko je pobijedio na toj teritoriji tokom rata.
Zanemarilo se i nije se vodilo računa o tome šta treba da sadrži jedan grb, kojim bojama treba da bude obojen, šta je to po čemu je ta opština prepoznatljiva i slično.
Prilikom izrade grbova vodilo se računa isključivo o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti stanovništva koje tu živi, a kada su se strasti malo stišale počelo je osporavanje, jer ne mogu se svi identifikovati sa minaretom, džamijom, ocilima, trobojkom, šahovnicom, katedralom itd.
Može li se iko i zbog čega identifikovati sa zastavom BiH, koju je, da podsjetim, nametnuo tamo neki "strendžer" i koja ne sadrži ništa od onoga po čemu je prepoznatljiva BiH.
Vjerujte, većina tih istih "strendžera", koja nije bila u prilici da posjeti BiH, za zastavu sa zvjezdicama i dvije boje, onako na prvi pogled, smatra da je nekog afričkog naroda. Šablon po kojem je izrađena je sličan, gotovo isti, i ako zanemarimo boje, vidi se da je zastava BiH rađena po kalupu zastava Tanzanije, Demokratske Republike Kongo ili državice Sao Tome i Principe.
Grbovi opština u kojima su Bošnjaci većina isključivo su zelene boje i rijetko koji ne sadrži minaret, tamo gdje Hrvati dominiraju grbovima uglavnom dominira šahovnica, a tomo gdje ima najviše Srba ocila, trobojka i orlovi.
Dakle, po definiciji grb treba da sadrži kulturno, istorijsko i prirodno nasljeđe svih građana jedne lokalne zajednice ili države, a da ne vrijeđa nijedan narod, da svi u njemu vide sebe i da niko ne osjeća odbojnost. Idejnom tvorcu takvog grba u državi kao što je BiH, ako se ikad dosjeti takvog rješenja, treba dići spomenik za života.