Na klinikama Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nedostaje pojedinih lijekova za kemoterapije, zbog čega pacijenti oboljeli od karcinoma sa zakašnjenjem moraju primati ovaj vid terapije.
Bez obzira na to u kojem dijelu je zakazao sistem, činjenica je da jedino ispaštaju oni koji su najmanje krivi, a to su ljudi koji su dovoljno kažnjeni jer boluju od opake bolesti. I sami stručnjaci upozoravaju kako primanje kemoterapije sa zakašnjenjem, ukoliko se ponavlja, može biti pogubno za pacijenta.
Čak ni oblast nabavke lijekova koji život znače nije pošteđena procedura, tendera i odabira najpovoljnijih ponuđača, a odranije je poznato da tenderska procudera može trajati mjesecima, pa i godinama. Može li toliko čekati pacijent koji boluje od bilo kojeg malignog oboljenja? Ko će odgovarati u nesretnom slučaju? Činjenica je da neće niko jer zakon mora biti ispoštovan.
Kako riješiti ovaj problem u katastrofalnoj situaciji u kojoj se nalazi kompletna država, samo bog zna. Nemoguće je nabaviti ogromne zalihe ovih lijekova jer je budžet za njihovu kupovinu, zbog teške ekonomske situacije, znatno smanjen. Također, ne postoji ni mogućnost njihove nabavke mimo tendera, tako da je jedina varijanta izmjena Zakona o javnim nabavkama, a i izmjena ovog zakona u momentu kada FBiH gori pod nogama i kada je u jeku borbe za dobijanje pomoći od MMF-a bukvalno samo za preživljanje je nemoguća misija.
Stoga ne preostaje ništa drugo nego da dosadašnja borba s lijekovima za kemoterapiju bude nastavljena, a da pacijenti boga mole samo da ne zafali lijekova koji su potrebni za liječenje baš njihove bolesti.