Vozni parkovi u domovima zdravlja RS više izgledaju kao auto-otpad, a tome su najviše doprinijeli loši putevi i velika udaljenost do okolnih sela u kojima se nalaze korisnici.
Izdržljivost sanitetskih vozila je do 100.000 kilometara, nakon čega služe za otpad, jer para za skupocjena i luksuzno opremljena vozila nema.
Izraubovana i neopremljena kola samo su dio slike koju pacijenti zatiču, a drugi dio je mogućnost da se ona uopšte ne pojave, pa ste suočeni da se sami borite sa bolešću.
Zamislite, siromašnoj baki koja je pala u postelju odbijena je bilo kakva medicinska pomoć jer su jedini doktor i vozilo hitne pomoći trenutno na terenu. Para za taksi nije imala, pa je brigu o njoj preuzela njena kćerka, kako, to samo ona zna.
Da li je igdje u svijetu normalno da se vozila od čije brzine nerijetko zavise životi građana dovedu u ovakvo stanje?
Normalno je kod nas da se sva krivica prebacuje na građane, pa i ova, samo zato što su im kuće daleko od zdravstvenih službi.
Obnova voznog parka je skoro pa nemoguća, jer zdravstvene službe moraju iz svog džepa izdvojiti novac da kupe sanitetsko vozilo, a to je neizvodivo, jer su sve u dugovima do "guše".
Da li je rješenje ovog problema izgradnja puteva do okolnih sela kako bi hitna "elegantno" mogla po pacijenta, ne znam, ali uzimajući u obzir navedene činjenice, moglo bi se dogoditi da funkcionisanje hitne pomoći u bliskoj budućnosti bude dovedeno u pitanje, a zdravstvena bezbjednost građana ozbiljno ugrožena.