Da se pacijenti nisu požalili na neizdrživu hladnoću, s kojom su se borili umotavajući se u ćebad i da mediji nisu odmah reagovali, radijatori u dobojskoj Opštoj bolnici "Sveti apostol Luka" još bi bili hladni, a nadležni rukovodioci (koji su na bolovanju) još bi tumarali tražeći rješenje.
Problem grijanja u ovoj zdravstvenoj ustanovi je dugog vijeka, ali je tek alarm koji se oglasio u petak izazvao reakcije nadležnih institucija, pa čak i predsjednika RS. Malo ko zna da bolnica nije priključena na "Gradsku toplanu" i da sama mora da obezbijedi energent, odnosno mazut, ali isto tako malo ko zna da taj isti mazut ne plaća dvije godine, a da joj novac stiže iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS. To znači da su sredstva (vjerovatno) potrošena za "krpljenje" drugih "rupa" u bolnici, a obaveze za mazut su stavljene (i to dvije godine?!) po strani. E, pošto više ni dobavljač nije imao strpljenja, desilo se neizbježno, radijatori su se ohladili.
Pacijenti i zaposleni se nisu toliko ni žalili, koliko su sobe stvarno bile hladne, prvi jer su naučeni da se ne žale, a drugi da se ne zamjere šefovima.
Sada, kada je ta jedna željno čekana cisterna mazuta stigla u bolničku kotlovnicu, pacijenti i zaposleni mogu da odahnu, ali Uprava ne bi trebala.
Narednih petnaestak dana, koliko će trajati, mogli bi da iskoriste da se vrate sa bolovanja, godišnjih odmora i sličnog odsustva, sjednu za sto, pogledaju se u oči i zapitaju da li im je potrebno da se, ne daj bože, temperature spuste ispod nule, a da nova cistrena mazuta zbog neplaćenih računa ne krene put Doboja i da dođe do velike havarije. Za one koji ne znaju, dobojska bolnica je građena 1952. godine, paviljonskog je tipa, cijevi koje sprovode grijanje su iznad zemlje i na niskim temperaturama bi bez mazuta popucale kao da su od stakla! Da li to treba da se desi?!