Najava da bi zbog slabijeg prinosa pšenice moglo doći do poskupljenja hljeba i to u godini kada većina stanovnika RS jedva sastavlja kraj s krajem trebalo bi da alarmira nadležne da odmah reaguju.
Mehanizama za reakciju kako bi se spriječile veće cijene ima na pretek. Zakon o cijenama, stvarenje robnih rezervi, dugo najavljivano pokretanje banjalučkog "Žitoprometa", jača kontrola malih pekara samo su neki od načina da se ne dozvoli da cijena hljeba opet poraste.
Robne rezerve, koje bi bile najbolji regulator tržišta i koje bi plasiranjem pšenice spriječile povećanja, sigurno neće da reaguju, jer su svoju pšenicu preko neke tamo firme iz Brčkog prodale u Tursku.
Zakon o cijenama, kojim se nadležni ministar toliko hvalio, ostao je mrtvo slovo na papiru i donesen je vjerovatno samo zbog propisa u EU, jer se ne primjenjuje.
Mnogi će reći tržište je takvo kakvo je i država ne smije da se miješa, međutim, mora, kako bi spriječila još jedan u nizu finansijskih udara na kućni budžet, odnosno "udara u prazno".
Na kraju krajeva, i da pšenica rodi u izobilju, pekari bi našli načina da poskupe svoje proizvode, a robne rezerve bi opet našle opravdanja da zalihe prodaju u Tursku, a obični građani bi opet našli desetak feninga zato što moraju, a ne zato što hoće. Uz sve to, na ruku im ide i vrijeme, jer je njega najlakše optužiti za skok cijena. A i vrijeme ne može da ih optuži za laž.