Kretanje cijene pšenice na svjetskom tržištu i stanje sa zalihama ponovo je osnovno opravdanje mlinarima i pekarima u Federaciji BiH za najavu skorog poskupljenja hljeba i brašna.
Uz tvrdnju da imaju još malo žita u svojim zalihama pa ga moraju svakodnevno kupovati po većim cijenama, ali i da nemaju novca jer dobavljači sada traže avanse i ne daju odgodu plaćanja, svu krivicu su prebacili na državu.
Država i jeste kriva, ne samo što ne čini ništa da dugoročnim mjerama na tržištu osigura građane od stalnih navala na novčanike, nego nije u stanju spriječiti i kazniti neopravdano dizanje cijena, kako ga sama naziva.
Tužno je čuti da zemlje u okruženju imaju toliko zaliha da ih kasnije mogu prodavati, dok Bosna i Hercegovina nema šta prodavati. Zato nabavlja izvana količine koje, očito loše, procjenjuje dovoljnim, a sa druge strane skoro pola ukupnih oranica u zemlji stoji neobrađeno.
Inspekcije kontrolišu marže kod mlinara i pekara i u malom broju slučajeva nađu nepravilnosti. Nikome ne pada na pamet da se zavuče u dublju analizu rasta cijena. Ne pada na pamet ni da se iskoristi zakonska mogućnost određivanja najviše cijene hljeba i brašna jer se država boji proizvođača.
Robne rezerve su male. Uz to ne smatraju potrebnim da intervenišu jer valjda rast cijene hljeba za 20 odsto i brašna za 127 odsto nije alarmantan. Golema administracija ima da plati koliko god proizvođači i trgovci kažu. Ugroženi se stiskaju i umjesto kriške hljeba jedu polovinu. Pitanje je do kada će ćutati.