Juče smo svi mi kojima su pomirenje, suživot i tolerancija na srcu, u mislima bili sa 127 nedužnih srebreničkih žrtava, žrtava najvećeg i najmasovnijeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Danas razmišljamo kakve geste treba da pošaljemo? Šta treba da činimo?
Izbor pred nama je veoma jasan: možemo o tim bolnim temama razgovarati uz međusobno uvažavanje, koje podrazumijeva da Srbi svoje sugrađane Bošnjake zamole za oprost, a da Bošnjaci svojim sugrađanima Srbima jasno kažu da ih ne smatraju krivim za ono što su činili pojedinci.
To je, dakle, jedan put.
Drugi put je postavka u Sarajevu, koja pokazuje RS kao veliku masovnu grobnicu, u kojoj živi genocidni srpski narod.
Prvi put vodi ka zbližavanju i budućnosti okrenutoj razvoju i nekom boljem životu. Drugi kopa po otvorenim ranama, a žrtve zločina koristi kao jeftini pozorišni rekvizit. Na kraju tog puta neminovno je neko novo "izravnjavanje računa", nova osveta na osvetu, nove grobnice i stratišta.
To su dva puta pred nama. Na kraju oba nalazi se naša potencijalna budućnost.
U kojoj vi želite da živite?
Nije to prva naša sudbonosna raskrsnica. Mogli smo mi, recimo, na postjasenovačkoj raskrsnici odabrati drugačiji put. Mogli smo mi Srbi našim hrvatskim sugrađanima reći da im opraštamo, staviti im do znanja da želimo suživot, a ne osvetu. Mogli su i oni ponuditi iskreno izvinjenje za ono što su činili pojedinci, mogli su odabrati da ne crtaju slova "U" po svojim fudbalskim stadionima, a da za ministre ne postavljaju promotere fašizma.
Imali smo mi, dakle, dva puta.
Odabrali smo onaj gori. Na kraju njega dočekalo nas je 120.000 leševa u postjugoslovenskom konfliktu sa svim svojim stratištima i grobnicama.
Nalazimo se, dakle, na još jednoj raskrsnici. Za odluke koje slijede potrebni su heroji, koji će istupiti iz stroja jednoličnosti, u kojem se "naša istina" podrazumijeva kao jedina moguća. Takve odluke ne mogu donijeti kratkovidi populisti, koji parazitiraju na mediokritetu koji nas je uvijek tako mnogo koštao. Gdje su naši državnici i lideri? Gdje je ta elita? Zašto su se naši vjerski lideri i kulturnjaci sakrili u mišje rupe? Gdje je naš Vili Brant?
Ko će našem narodu objasniti da bi nam sutra moglo postati novo juče?
I da nam ratovi nisu usud već posljedica kukavičluka.