Šta u ovoj napaćenoj nam BiH još treba da se desi pa da se zakoni počnu adekvatno primjenjivati?
Da zakon nije isti za svakog, potvrdio je slučaj na glamočkoj farmi "Reiz", gdje je vlasnik zbog ko zna kakvih kriminalnih radnji pobjegao u Norvešku, ostavivši više od 60 grla stoke bez bilo kakvog nadzora. Sa jedne strane imamo neopisivu želju za ulazak u Evropu (u kojoj se o roštiljanju u dvorištu sopstvene kuće, bez dozvole, može samo sanjati), dok sa druge strane sa životinjama postupamo mimo svih propisa i ljudskih mjerila.
Leševi napaćenih i izgladnjelih životinja razbacanih po glamočkom imanju, te pobačeni plodovi u stanju raspadanja više liče na scene iz nekog horor filma nego na bilo šta drugo, a ponajmanje na farmu stoke.
Kažu, ljudi koji dolaze i odlaze pljačkaju imanje, odvode i ubijaju životinje (one koje nisu skapale od gladi), ponekad ih i na samoj farmi komadaju i komade mesa prodaju lokalnom stanovništvu. Prvo, pitam se da li taj mesar/prodavac zna da nekoliko kilograma veterinarski neispitane govedine prodane naivnom kupcu može biti kobno po ljudski život?
Drugo, dok Evropa ulaže milijarde i milijarde evra u zaštitu životne sredine, neki ljudi u BiH raspadnute leševe napaćenih životinja zakopavaju u naseljenom mjestu, u tuđa dvorišta, mimo svih pravila.
Treće, da li je neko, kojim slučajem, svjestan kakve sve posljedice po stanovništvo mogu ostaviti ovi otvoreni izvori zaraze, čije meso u fazi raspadanja jedu druge životinje, divljač i ptice?
Najžalosnije od svega jeste to što će iscrpljene, ali preživjele životinje, umjesto pomoći veterinara dobiti propisanu mjeru od inspekcije, a to je opcija klanja stoke kao rješenje.