Nismo u krizi, samo nam je dosadno - jedan je od mnogih grafita koji je proteklih godina ispisala naša omladina na banjalučkim građevinama. Za razliku od drugih, ovaj grafit je, kako stvari stoje, "ubo u sridu".
Iz te dosade, po logici stvari, najčešće izlazi ono loše - od ideja do (ne)djela. S jedne strane, nije ni ta omladina kriva, ali sa druge i te kako jeste.
Objasniti zašto se svakog vikenda u Banjaluci dešavaju krvave scene nasilja, u kojima se, osim šaka, koriste lopate, cigle, palice i, kakve li žalosti - baklje, teško je i onome koji se specijalizovao za ovu problematiku.
Nekako se ne može, a ne osvrnuti i u ovom slučaju na policiju. Da je nema, onda je ne bismo ni spominjali, ali policije ima, ne da je ima, već, gle čuda, svakog vikenda u Banjaluci se sprovode racije, pardon, kontrole lokala, u kojima se gostima u usta guraju alkometri, a konobarima i vlasnicima udaraju kazne. Sve je to, kako kažu, za povećanje stepena bezbjednosti u najvećem gradu RS. Nekoga će ovdje želudac zaboljeti, ali idemo dalje.
E sad, zašto te policije nema i u ovim noćnim klubovima ispred kojih se bukvalno gazi po unakaženim tijelima isprebijanih mladića? Policija će odgovoriti "nismo mi privatno obezbjeđenje", vlasnici klubova, ukoliko vam se uopšte i jave, reći će "nije to ni bilo u objektu", a omladina će reći, pa naravno, "prolupavamo".
I tako dan za danom, sve dok jednog vikenda ispred nekog banjalučkog noćnog kluba, jedan mladić ili dva ne ostanu ležati na asfaltu, jer su nakon nokauta udarili glavom od beton kao pokošeni.
Opet će biti pet verzija kako su ti nesrećni mladići došli u takvu situaciju. S obzirom na ono što nam je dosad pokazalo slično iskustvo, neki od mladića, da li onaj što je ostao ležati ili što ga je udario, trebalo je da ima svijetlu budućnost pred sobom.
Onda ćemo se opet čuditi i pitati kako i zašto. Očigledno nikoga ni tada neće biti briga, sem roditelja naravno, koji će oplakivati svoje najmilije.