Mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić kazao je jučer nakon sastanka kojem je povod bila posljednja maloljetnička tuča u gradu da stvari u Mostaru konačno treba "nazvati pravim imenom".
To je jučer i učinjeno i javnosti dano do znanja da Mostar ima problema sa sve većim brojem huligana, koji se rado sukobljavaju. Naime, kada je u pitanju Mostar, pred štošta se voli stavljati i stavlja predznak bošnjački ili hrvatski, a najradije se to čini kada je u pitanju gradski derbi, ali i obične tuče. Kada se u Splitu ili Zagrebu potuku i nerede naprave navijači, jasno i glasno ih se nazove huliganima, traži ih se na snimkama i strpa iza rešetaka.
I u Njemačkoj se izgrednici nazivaju huliganima, i u Francuskoj, i u Španjolskoj, a jedino se u Mostaru huliganske tuče vole provocirati u sukob Bošnjaka i Hrvata, nekad iz interesa, a nekad iz čiste "zabave" šire javnosti. U gradu na Neretvi važno je navesti da su Hrvati pretukli Bošnjake ili Bošnjaci Hrvate. Nije ovdje baš atraktivno i uvriježeno reći da su se potukla dva raskalašena mladića i da nije važno s koje su obale Neretve.
Nije atraktivno reći i da se svakodnevno u Mostaru potuku mali Bošnjaci između sebe, kao i mali Hrvati, da postoje međuškolski, međukvartovski, međunavijački sukobi, a ne samo ili jedino međunacionalni koji su i najrjeđi. Nije atraktivno napisati da u Gimnaziji Mostar nije nikada bilo tuče između učenika hrvatske i bošnjačke nacionalnosti koji zajedno pohađaju tu lijepu školu.
Nije atraktivno kazati da ni Bošnjak ni Hrvat zdrave pameti ne bi zaskočio metalnim palicama mladiće koji mirno jedu sendvič na velikom odmoru, bez obzira na to za koga ti mladići navijaju, kako se zovu i kako se Bogu mole. Huligani, divljaci, manijaci..., samo su neke od riječi kojima treba zvati one koji napadaju metalnim palicama i kamenjem iz zasjede.