BiH ima čistu pitku vodu, velika šumska bogatstva, neiskorišteno poljoprivredno zemljište, prirodne ljepote za razvoj turizma, pametne i vrijedne ljude, koji su se svuda u svijetu pokazali kao sposobni i radišni.
BiH ima i 500.000 nezaposlenih i vjerovatno bar još toliko "zaposlenih" koji platu nisu vidjeli mjesecima, ili im jedva dostaje da njome pokriju račune i dugove. BiH ima i milion ljudi na ivici siromaštva. Na policama prodavnica i supermarketa BiH ima i austrijski luk, njemački sir, slovenačko mlijeko, srbijanske špagete i hrvatsku vodu u plastičnim flašama.
Ono što BiH nema, kako izgleda, je nekog genijalnog preduzetnika koji bi našao poslovni model kako da čistu pitku vodu s početka ovog teksta naspe u plastičnu flašu, umjesto da svake godine uvozimo stotine miliona maraka flaširane pitke vode iz inostranstva. U zemlji u kojoj je pošteno preduzetništvo avangarda, a ekonomija sluga dnevne politike, nije nikakvo čudo da niko ne pokazuje interes za sredstva iz IPA koja bi nam pomogla da pomenute potencijale pretvorimo u održive poslovne modele i popravimo užasavajuću ekonomsku statistiku. Činjenica da diplomate iz EU mole medije da objavimo priču da BiH gubi sedam miliona evra koji bi trebalo da nam pomognu da kreiramo projekte za razvoj poljoprivrede i životne sredine, s obzirom na to da proteklih mjeseci za ovu prevažnu temu među bh. političarima nisu uspjeli naći adekvatnog sagovornika, u nadi da se konačno neko pokrene i uradi nešto, govori sama za sebe.
Potez bh. vlasti da ne popuste pritisku Zagreba da nakon 1. jula omoguće uvoz hrvatskih proizvoda po nižim kamatnim stopama ohrabruje, ali i dalje je podrška politike ekonomiji frustrirajuće mlitava. U BiH Spoljnotrgovinska komora gotovo da ni nema neku političku težinu, dok je u isto vrijeme hrvatska vlada gotovo na dnevnoj vezi sa svojim privrednicima i uz pomoć EU čini sve što može da privoli BiH na popuštanje. Sve dok privrednicima bliskost s vlastima budu jedina poslovna garancija, umjesto da političarima karijeru otvara bliskost s privrednicima - teško da se ima čemu nadati.