Afera "Alijagić" u Trebinju je odavno dobila jedan drugi, nezvanični naziv -"Igre bez granica", koje, nažalost, od samoga početka ne uveseljavaju Trebinjce, svjesne da se iz njihovih praznih džepova u ovom sudskom procesu pokušava izvući dva miliona KM.
Naviknuti na astronomske cifre koje u ovom sudskom sporu pokušavaju kao svoju prijeratnu imovinu naplatiti bravari koji su u svojoj montažnoj radionici "na izvol'te" držali sve same srebrne elektrode, Trebinjci su ponovo doživjeli šok najnovijim vještačenjem mašina od dva miliona KM.
Budući da na tim mašinama, skladištenim u nekadašnjoj firmi "Metalac" i Srednjoškolskom centru u Trebinju, niko nije radio, iako pod prašinom i korozijom, ostale su očuvane, kakve vjerovatno ne bi bile da nisu pomjerane iz bravarske radionice u selu Bihovi.
Te nekoliko decenija stare mašine, sa druge strane, braća Alijagići su prijavili i u potraživanjima kada je firma "Metalac" otišla u stečaj, o čemu je i pred sudom svjedočio stečajni upravnik Vlado Simović, ali s obzirom na to da mi živimo u zemlji čuda, u kojoj se sve, pa čak i elektrode, mogu pozlatiti ili barem postati srebrne, zašto ne bi bilo moguće i da se stare mašine naplate više puta i u višemilionskom iznosu. Prethodni vještak mašina Neđo Krulj ostaje pri svojoj tvrdnji da su mašine stare i da ne vrijede više od 305.000 KM, ali u zemlji čuda i taj iznos, poput Alise u istoimenoj bajci, odjednom može da naraste sedam puta više. Lukave mačke i lude šeširdžije mogu da varaju i navode na krive puteve naivčine iz zemlje bajki, ali u našoj zemlji čuda postoji bojazan da se onaj pošteni i naivni najmlađi brat nikada neće spasiti, plaćajući srebro i zlato koje nikada nije očima vidio, ali mora vjerovati na riječ da je ono postojalo u maloj kućici na kraju sela.