Dokumenti do kojih su došle "Nezavisne" vezano za šverc gorivom prilikom "izgradnje" nekadašnjeg Srpskog Sarajeva, pokazuju da je u dosadašnjoj istrazi oko tog slučaja bilo niz propusta i da je, opet, na istraživačkom novinarstvu da otkriva ko je u svemu bio povlašten, zaštićen i, moguće, insajder. Istrazi se, znači, kraj još ne nazire.
Policija je, mora se priznati, u protekloj godini na ovom i "srodnim kriminalima" u Istočnom Sarajevu radila odlično podnijevši čak 11 izvještaja. Odgovor zašto se među njima i pored postojećih dokaza nije našao i Ranko Ninković, siva eminencija RS od njenog postanka do danas, treba tražiti u "višim sferama". Od stranaca do nadležnog tužilaštva.
Jer nevjerovatno je da Tobi Robinson obavi sve kontrole rada Privredne banke Momčila Mandića, a da ne otkrije da je Ninković 2001. godine, kao sekretar predsjedika RS, potpisivao visoke novčane isplate firmi Mandićevog rođaka "Mobilia" na ime nekakvog navodno isporučenog kerozina. To ukazuje na činjenicu da je Ninković, vrlo moguće, u svemu poslužio kao insajder. S jedne stane to možda i nije loše, ali pitanja su koliko je pri tom podmetao drugima, možda i nedužnim, te šta je sa njegovom evidentnom odgovornošću.
Ranko Ninković, "jahač nafte i funkcija", u tom poslu prisutan je od početka posljednjeg rata u BiH do danas. Trenutno, čovjek se nalazi na funkciji sekretara Predsjedništva BiH. Nakon što je rat proveo blizu vlasti švercujući naftu i gradeći vile, nastavio je da se bavi sekretarisanjem u najvišim državnim institucijama. Znajući mu "način rada", tek za nekoliko godina će se, eventualno, doći do dokumenata o načinu obavljanja i tog "posla".