U BiH ima blizu 200 ministara. Zamislite sad koliko ti ministri imaju pomoćnika, savjetnika, zamjenika, stručnjaka, eksperata i sličnih pomagača. Svi ti pomagači imaju svoje šofere, sekretarice, portparole, računovođe i ostale logističare. Onda je na redu rodbina.
Treba zaposliti sve sestre, tetke, braću, sinovce, stričeve i ostale iz porodičnog stabla. Taj aparat broji, na državnom nivou, preko 20.000 zaposlenih. E sad zamislite koliko ima opštinskih, kantonalnih i entitetskih administrativnih slagalica i slobodnom procjenom zaključite koliko je glomazan bh. establišment.
Sad ćemo uzeti broj inspektora. U Sarajevu ima oko 500.000 stanovnika i pet sanitarnih inspektora. Ne vjerujem da establišment misli da je Sarajevo toliko čist grad pa da ga pet inspektora može držati pod kontrolom. Tih pet inspektora treba za mjesec dana da pregleda 10.000 objekata. To znači da svaki dan jedan inspektor treba da pregleda 66 objekata. U tom poslu su sigurno bitni samo ambicija i entuzijazam.
Svaki dan "istimariti" po 66 objekata nije mala stvar. Znaju naši inspektori da se to nikada neće moći, bez obzira na ambiciju, pa se ljudi, normalno, kad krenu u obilazak, zavale u prvu kafanu, naruče pljeskavicu i kažu: "Dobra, gazda, nema šta!", te ostanu kod njega čitav dan.
Baš me zanima da li bi se moglo stizati po 66 objekata dnevno da se jedno pola administrativnog aparata prekvalifikuje na inspekcijske poslove.