Dok je u većini decentralizovanih demokratskih zemalja u svijetu praksa da što veći broj državnih institucija bude izmješten van glavnih gradova, u BiH je više od dvije trećine od ukupno 77 državnih institucija smješteno u glavnom gradu BiH.
Naravno, sasvim je razumljivo da stanovnici Sarajeva žele da što veći broj institucija ostane u njihovom gradu, jer je potpuno jasno šta u ekonomskom smislu to za njihov grad znači. Ali upravo iz istog razloga i drugi gradovi BiH zaslužuju da dio institucija bude u njihovim gradovima. Iako je nekoliko značajnih institucija smješteno u Banjaluci, taj broj još nije ni blizu dovoljan, i grad značaja i veličine poput Banjaluke sigurno zaslužuje više.
Svuda u svijetu postoje "antagonizmi" između metropola i provincija. U bilo koju zemlju na svijetu stanovnici van glavnih gradova gunđaju da metropola sve uzima za sebe, a njima ne ostavlja gotovo ništa.
U BiH ti antagonizmi imaju i dodatnu nacionalnu dimenziju, što sigurno daje dodatnu težinu argumentu da je BiH komplikovana i "teška" zemlja. Upravo iz tog razloga treba sve učiniti da i drugi dijelovi BiH, a ne samo Sarajevo, dobiju više institucija.
Kao dobar primjer može nam poslužiti Njemačka: Centralna banka je u Frankfurtu, Zavod za zapošljavanje u Nirnbergu, Agencija za ekonomiju u Ešbronu, Ministarstvo odbrane u Bonu, Agencija za pomorstvo u Hamburgu, Patentni zavod u Minhenu, Direkcija za vazduhoplovstvo u Braunšvajgu, Savezni arhiv u Koblencu, Ustavni sud u Karlsrueu, a Direkcija za ceste u Gladbahu.