Ako bismo sudili po internet stranicama nekih javnih institucija, mogli bismo pomisliti da još živimo u 20. vijeku
Rubrike "najnovije informacije" ili zjape prazne, ili se u njima nalaze "ubuđale" informacije stare i po više mjeseci, čak i godina. Istina, situacija je sada puno bolja u odnosu na period od prije nekoliko godina, kada brojne važne institucije nisu ni imale internet stranice, a kamoli na njima najsvježije informacije od interesa za građane kojima bi trebalo da služe.
Aktuelizovan sajt koji je pogodan za korištenje i pun korisnih informacija za građane nije samo stvar informatičke pismenosti jednog društva, nego i najbolji način da građani prate na koji način rade institucije. Primjera radi, ako bi liste čekanja na skupe preglede u bolnicama bile dostupne na Internetu, ne bi se ni teoretski moglo desiti da neko preko veze progura svog rođaka i prijatelja na pregled.
Svi bi morali da čekaju svoj red. Ili kada bi informacije o primanjima pojedinih funkcionera ili službenika, ili podaci o onome šta su uradili ili šta nisu uradili bile ažurirane na Internetu, javnost bi bila senzibilnija i kritičnija prema radu tih organa, a oni bi osjećali pritisak i sigurno bili efikasniji u svom radu. Uostalom, ne treba izmišljati toplu vodu - nordijske zemlje su već godinama uvele takav način rada, a efikasnost i kvalitet rada javnih institucija se neuporedivo poboljšao. Ili da uzmemo još jedan primjer.
Poznato je da su javne nabavke u svim tranzicijskim zemljama leglo kriminala i korupcije i mjesto gdje godišnje nestaju milioni, pa i milijarde. Kada bi sve javne nabavke bile transparentno postavljene na Internetu, budžeti bi ostali puniji i bilo bi više novca za ostale potrebe. Jednostavno, Internet je najbolji način da pratimo kako naši političari koje biramo i službenici koje plaćamo troše naš novac.