Pripadnici Oružanih snaga BiH uskoro će se uputiti u novu iračku misiju, u pokušaju vlasti da se oduže Amerikancima i osiguraju njihovu dalju podršku za približavanje NATO-u.
Prisustvo nove, ovaj put pješadijske jedinice od blizu 50 ljudi, za Amerikance u vojničkom smislu vjerovatno znači malo, iako za nas znači mnogo. Stoga, slanje novih vojnika koji će čuvati najveću američku bazu u Bagdadu, pored već postojeće deminerske jedinice, prevashodno bi trebalo posmatrati u političkom, a manje u vojničkom kontekstu.
Tih 50 vojnika za Amerikance predstavlja kap u moru njihovih potreba. Otuda, vjerovatno, i njihova prvobitna i na sreću neispunjena želja da im se pošalje novih 200 bh. vojnika, što je, već, s obzirom na ograničene kapacitete Oružanih snaga ali i stanje političke volje, definitivno previše.
Slanjem nove jedinice obezbijediće se podrška Amerikanaca za dalje integracije u pravcu NATO-a, ali na određen način i odužiti im se za reformu odbrane u BiH. Vojska kakvu imamo, bez obzira što je mnogi, i to s pravom, smatraju uniformisanim folklorom za ino-misije, američki je izum i to oni, ruku na srce, nikada nisu ni skrivali. Sada je, međutim, kao i kod svakog računa došlo vrijeme na naplatu. Što je račun možda i malo "deblji", što bismo svi mi željeli, to je već pitanje za one koji su uopšte i željeli vojsku.