Jovan Divjak uhapšen je u Beču. Priča o generalu Divjaku grana se u dva pravca.
Divjak je heroj odbrane Sarajeva, bivši oficir JNA kojeg treba da poznajemo po moralnom činu jer je ostao uz slabije i nemoćne prilikom opasade Sarajeva. Džentlmen koji je je odlikovan najvećim francuskim priznanjem - Legijom časti i čovjek koji je i u miru bio uz nemoćne stipendirajući ratnu siročad.
Po drugoj verziji Divjak je ratni zločinac koji je odgovoran za napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Izdajica srpskog naroda. Juda koji je okrvavio ruke nad sopstvenim narodom.
U zemlji u kojoj uvijek postoje barem dvije istine, nerijetko i tri, potrebno se hvatati nesumnjivo dokazanih stvari. Pravosnažne sudske presude su činjenice o kojima bi trebalo svi da imaju isti odnos.
Po jednoj takvoj Sead Karačić, bivši pripadnik ARBiH, osuđen je na 13 godina zatvora zbog ratnog zločina nad Hrvatima u selu Grabovica 1993. godine. Osuđen je jer je učesvovao u ubistvu Ivana, Matije i Mladena Zadre.
Sead Karačić je i tri godine nakon presude na slobodi. Zbog navodno lošeg zdravlja prolongirano je njegovo upućivanje u zatvor. Na ovom primjeru ismijavanja pravde i pravičnosti se zaista vidi kolika je briga našeg društva i sistema za ratne zločine i njihove žrtve.
Ovih dana se brojem ubijenih vojnika u Dobrovoljačkoj ulici licitira kao da se radi o vrećama krompira. Porodicu Zadro i njihovog pravosnažno osuđenog egzekutora niko ne spominje.
Žrtve su izgleda važne samo dok se iz njih može izvući neka politička korist.