Sedam i po mjeseci poslije izbora Unskosanski kanton dobio je novu vladu. Od 1995. godine ovo je 11. vlada, a Krajišnici su u tom periodu imali čak 13 kantonalnih premijera. Demokratija je proces u kojem sazrijevaju birači, političke stranke i njihovi lideri.
To pravilo, nažalost, ne vrijedi u najzapadnijem kantonu Federacije, kojeg zbog datuma formiranja međunarodna zajednica označava i brojem jedan, pa se Unsko-sanski može čitati i kao prvi kanton. Zbog žudnje za pozicijama u vlasti ne samo da su se svađale političke stranke, već je došlo do cijepanja u tri od četiri stranačka kluba u Skupštini USK.
U SDA Cazinjani su bili kontra svih ostalih. Isključivo su željeni dijeliti vlast sa `prirodnim saveznikom` Strankom za BiH. Ostali su bili za `zeleno-crvenu` koaliciju sa SDP-om, jer su socijaldemokrati tražili mnogo manje ministarskih mjesta i direktorskih pozicija u javnim preduzećima.
Stranka za Bosnu i Hercegovinu podijeljena je u dva bloka i oba tvrde da su lojalni `centrali` u Sarajevu. Na lokalpatriotskoj osnovi puklo je i u Klubu SDP-a u Skupštini USK. Poslanik ove stranke iz Cazina, valjda da se ne zamjera zemljacima iz SDA, proglasio se nezavisnim.
I kada se činilo da će izbori u USK biti ponovljeni, SDA je teritorijalnom raspodjelom ministarskih fotelja, dobila podršku za formiranje manjinske vlade.
Poštujući pravilo da se izvršnoj vlasti ostavi sto dana za dokazivanje, uči će se u period ljetnih odmora. Znači, izgubljena je cijela godina.