Revizija javnog sektora, po svemu sudeći, i ove godine će zaobići javna preduzeća, čija je, kako se čini, osnovna djelatnost zapošljavanje stranačkih kadrova i proizvodnja (glasačke) mašinerije za potrebe političkih partija.
Odavno su javna preduzeća napustila logiku kojom su bila formirana: to da upravljaju javnim dobrima (vode, šume, zemlja...) i da kroz taj proces doprinesu razvoju društva u čije ime su formirana. Ali ne samo to: javna preduzeća treba da čuvaju nacionalno blago kako ono ne bi dospjelo u privatne ruke, koji bi na te prirodne dragulje isključivo gledali kao na ekonomski resurs iz kojeg treba iscijediti i posljednju marku.
RS, BiH, ali otprilike i sve druge balkanske zemlje, nalaze se u začaranom vrzinom kolu, iz kojeg, kako se čini, nema izlaza. Partija na vlasti zna da su javna preduzeća kasica prasica koja im je najbolja šansa za zadržavanje i ponovno osvajanje vlasti. Opozicija, takođe, zna da je "osvajanje" javnih preduzeća u stvari prvi korak ka osvajanju vlasti u državi. I kome je tu u interesu da javna preduzeća funkcionišu za ono za šta su i formirana?
Postoji samo jedan izlaz iz takve situacije - opšti društveni konsenzus između vlasti i opozicije, ali i drugih društvenih faktora, po kojem bi partijski kadrovi u javnim preduzećima dobili nogu, a posao od njih preuzeli profesionalci, menadžeri koje bi imenovala država kojoj bi odgovarali za poslovni rezultat. Menadžere bi vodila poslovna logika, a državu logika zaštite nacionalnih interesa. Direktori bi imali menadžerske ugovore i bili plaćeni po realizaciji. Tada ne bismo gledali torbe para koje iznose iz javnih preduzeća i slušali da "to svi rade", kao što nam jedan od političara uhvaćen sa rukom u pekmezu nedavno reče. Ali koliko je realno da se to i desi možda najbolje govori ona narodna: ne sijeci granu na kojoj sjediš.