Vedran Puljić, Bris Taton, Marko Ivković, 24, 25 i 28 godina. Tri utakmice, tri izgubljena života. Zašto? Dokle više tako? Ko je kriv? Klub, porodica, društvo, država? Zašto je odlazak na utakmicu postao lutrija? Šta je navijač, a šta huligan? Mnogo dilema i pitanja, a pravog odgovora nigdje.
"Ko je sljedeći", poručili su huligani iz Turske dva dana nakon što je u ovoj zemlji nožem ubijen navijač Crvene zvezde. Nebitno je da li je to prijetnja ili nešto drugo, ali ovakve poruke preko društvenih mreža ne treba olako shvatiti.
Tragedije na sportskim borilištima su se dešavale i ranije, ali činjenica je da se nekad na utakmice odlazilo s kapom i šalom, a danas s bakljom, raketom i mačetom. I šta sad? Zaobilaziti rizične utakmice u širokom luku nije trajno rješenje već okretanje glave od problema.
Kako riještiti problem? Palicom, zatvorom, hipnozom, terapijama, apelima, demagogijom... Ovo je vijek ljudskih prava i slobode izražavanja, ali gdje je granica? Gdje prestaje ljudska sloboda da radi šta želi, a gdje počinje haos?
Sada su svi na oprezu i svjesni koliko se situacija sa navijačima - huliganima otela kontroli, pozivaju na akciju, djelovanje, apeluju da se nešto uradi da se to ludilo zaustavi, ali sve je to nažalost kratkog daha.
Poslije dva-tri dana stvari će se vratiti na staro i tako sve dok neki novi Vedran, Bris ili Marko ne plati cijenu toga što ne živi, recimo, u Engleskoj, gdje je svaki huligan zaveden u registar i pod budnim okom zakona dok je god živ. Onda će opet krenuti prozivke, kritike, savjeti i tako ukrug.
Ima ovaj 21. vijek mnogo dobrih, ma briljantnih stvari, ali iskreno ima i onih kojih se ni oni iz doba inkvizicije ne bi postidjeli. Šta i kako dalje, teško je reći. Vrijeme će pokazati da li smo i šta naučili.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.