Osim što je donio kataklizmu neviđenih razmjera, sa svim onim što ona određuje, protekli rat u BiH, čije duboke posljedice i danas osjećamo, čini se da je zauvijek napravio ogromnu, nepremostivu razliku između poimanja nacionalnog kolektiviteta i individualnog, građanskog prava svakog pojedinca.
Ne tako davno, ako govorimo s povijesnog aspekta, u bivšoj zajedničkoj državi utjelovljavali smo potpuno drugačije društvene i duhovne vrijednosti nego što to činimo danas. Ni tada, u vrijeme Josipa Broza i bivše Jugoslavije, nikome nije bilo zabranjeno da se izjašnjava ovako ili onako, da se moli svom bogu i duhovno se prosvjetljuje u crkvama i džamijama, no, to je bila čisto individualna stvar svakog pojedinca.
I što je jako bitno - lišena mogućnosti bilo kakve zloupotrebe vjere, pogotovo u političke svrhe, što je tadašnja država strogo zabranjivala i surovo kažnjavala (a zamislite, danas mnogi i dalje žale za tim vremenima!).
Ruku na srce, gledajući iz današnje perspektive posttranzicijskog društva, u kojem nam je dozvoljeno sve i svašta, imalo je socijalističko samoupravljanje svojih mana i falinki. Mogli ste, naime, u to vrijeme verbalnog delikta za jednu psovku završiti iza rešetaka, makar su se te vrste represije trebali plašiti uglavnom politički disidenti. No, baštinjene su neke sasvim druge vrijednosti, više ljudske, a manje duhovne, a svi skupa smo se osjećali sigurno u bilo kojem kutku države. I što je jednako bitno, za kompletno (istočno)evropsko okruženje bili smo Švicarska!
A onda je došao rat. I sve se okrenulo naglavačke. Individualnu vrijednost i kvalitet svakog pojedinca zamijenila je kolektivna potreba za isticanjem vjere i nacije. Ovih prvih bilo je sve manje i danas su se, čini se, sveli na nivo "društvene greške".
Prije nekoliko dana Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) odlučilo je da društvu, ali i svim sudijama i zvaničnicima pravosuđa, ponovo prenese poruku da je degutantno vješati krst u sudskom uredu, ili držati časni Kur'an na stolu. No, zabranili su isticanja vjerskih obilježja i onima koji dolaze u sudnice.
Očekivano, ova nadasve kontroverzna odluka podigla je veliku buru i izazvala oštre proteste vjerskih zajednica i vjerodostojnika.
Stoga se s pravom pitamo: da li je VSTV, u svoj svojoj nespretnosti, možda i nesvjesno pokrenulo proces javne rasprave "o potrebnoj količini sekularnosti u državi", koji je trebalo odavno da bude pokrenut?