Gospodine ministre, nadam se da ste se jutros dobro najeli. Danas naporno radite, pa morate malo prezalogajiti... makar na silu!
Opet Vam je gust raspored. Morate do ''BH gasa'' da dogovorite nova poskupljenja, a i čekaju Vas oni pekari... Nema smisla da hljeb plaćamo samo nešto više od jedne konvertibilne marke.
Gledam nešto na pijacama, ovo voće i povrće prava bagatela! Tačno ne znam šta prije da dohvatim i da probam. Al' čujem da će i te cijene biti drastično korigovane. Neka, mora se! Jadan nam je državni budžet, a treba hraniti toliku administraciju. Vjerujem da Vam je ujutru prvo na pameti jesu li Vam svi službenici dobro jeli. Brinite se, to je lijepo!
Realno, ko u ovoj državi najviše radi? Ruku u vatru stavljam da ste to vi, političari. Pola miliona usta u BiH kuka kako je nezaposleno, gladno, kako im se ne nudi šansa, mladi vrište: "Čujemo li se, pa čujemo li se"... a sve lijeno! Ma ne čujem više nikoga, moj ministre. Ogluvih od budaleština!
Narod ko narod... Gori je od onog kad se kaže "Bože ti sačuvaj"! Nezahvalan, majke mi! Daš mu suvu mrvu hljeba, a on hoće i drugu. Prokleto je to sve, moj ministre, čovjek ne može da ne bude razočaran.
Evo čitam u današnjim novinama kako se na Vas digla i kuka i motika zbog dobronamjerne izjave o štednji. Sramota! Svako normalan bi tako odgovorio.
Štednja je majka bh. novčanika, a taj plebs ako hoće više od dvije mrve, onda, brate ministre, nek' ne jede! Pravo ste rekli!
A i ovi novinarčići... Malo im fali da se uhvate za iskrenu i dobro odvaganu političku riječ. Ma sve bi' ja to...
Dragi ministre, ko brata Vas savjetujem, bježite odavde. Osjetim da imate viziju za neku napredniju zemlju. I jedite, molim Vas, redovno jedite!