Pojam "permanentna privremenost", kojim operira jedan eminentni sarajevski profesor, doktor političkih nauka, zorno ilustrira stanje na bh. političkoj sceni.
"Savršena nedovršenost", "zategnuta kontinuiranost" ili, pak "vječita impotentnost ", također su termini koje, mirne duše, možemo zlurabiti u svakodnevnoj komunikaciji kada nastojimo opisati u kakvom političkom okruženju živimo i kako se u jednoj takvoj državi svi skupa osjećamo.
To je taj naš vječiti usud. Uvijek nas drže na uzdama i uvijek nešto iščekujemo, da li je riječ o plaćama, sportskom uspjehu, lijepom vremenu, ili stabilizaciji političkih odnosa, što direktno utiče na kvalitetu života svakoga od nas.
U takvom su nam čekanju protekle i prethodne četiri godine, mandat izabranog zvaničnika, nesumnjivo najgori period za ovu državu od završetka rata naovamo. Sve ove četiri godine kontinuirano su trajali nesređeni entički i politički odnosi, najprije međuljudski, bezobrazno neodgovoran rad izabranih zvaničnika, pri čemu su kriminal i korupcija u BiH cvjetali kao u kakvoj "banana državi"!
Čini se kao da se nismo uspjeli ni okrenuti, ni trepnuti, a pred nosom su nam novi opći izbori u oktobru koji bi, kako strahujemo svi mi koji o ovome nešto znamo, mogli biti iznimno radikalni i opasni u samoj pripremi.
Da je izborna kampanja uveliko počela, nekoliko je pokazatelja. Najprije, pojedinci (i njihove stranačke propagandne mašinerije) već su pokušali da zloupotrijebe, u političke svrhe dabome, i nedavnu veliku tragediju koja je pogodila sve bh. narode.
Šta, onda, možemo očekivati u naredna tri mjeseca?
Najprije, političko pregrupisavanje snaga. A onda, kako se bude bližio oktobar, otvorene grupne i pojedinačne "napade" izbornih kandidata na centralni nervni sistem svakoga od nas. I valja nam se na to pripremiti. Pitanje je samo hoćemo li za života dočekati ijednu normalnu kampanju, civiliziranu političku komunikaciju među ljudima koji pretenduju da nas vode u Evropu.