Mislim da je sada svima jasno da Novak Đoković definitivno nije s ove planete, jer ono što je pokazao u posljednja dva meča na ovogodišnjem Rolan Garosu realno ne može niko osim njega.
Fantastičan polufinalni okršaj s Nadalom, koji se na mljevenoj cigli bolje snalazi nego riba u moru, a onda i vrhunski triler s Cicipasom s već prepoznatljivim pečatom najboljeg tenisera svijeta - zaista je bilo fascinantno posmatrati nedjeljno finale i način na koji je najbolji teniser svijeta uzeo 19. grend slem titulu.
Kada se čovjeku rašire zjenice, vid mu se zamuti i slika postaje nejasna. Objekti i okolina dobiju nejasne zamagljene konture i to važi za sve osim za Novaka Đokovića. Ko je bar malo pratio njegove mečeve, mogao je da primijeti da Nole u određenim momentima počne da se, kako to narod, kaže - beči.
Da, jasno je da to Nole "šteluje" sočiva, ali nije samo to u pitanju. Ono što se ne vidi je sa druge strane oka, a to su Noletova fina podešavanja u frontalnom režnju mozga, koji je zadužen za planiranje, rezonovanje, rješavanje problema, rasuđivanje...
Jer, kako drugačije objasniti taj klik u glavi kada se već viđeni gubitnik u jednom od najvažnijih mečeva u životu u trenu pretvara u moćnu sportsku mašineriju, koja gazi sve ispred sebe. Nema više nerviranja, spuštanja pogleda, već samo široko raširene oči i miran puls, skoro kao ravna linija.
Nole je profesionalac od 2003. i na tom putu, koji nije bio nimalo lak, uspio je da otključa mnoge tajne odaje u glavi, postavši istinski teniski šampion, ali i mentalna gromada.
Osamnaest godina teniske i mentalne evolucije izrodilo je, sada je to već svima jasno, najboljeg i najkompletnijeg tenisera ikada. Gdje mu je i kada će biti kraj, to zna i samo odlučuje on. Nebrojeno puta je dokazao da kada raširi zjenice granice nestanu u magli, ali ne i krajnji cilj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.