Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik, za vrijeme svog mandata smijenio je na desetine ljudi sa različitih funkcija, a da pritom nije ponudio nijedan konkretan, suda vrijedan dokaz da su krivi.
Dok je vedrio i oblačio u BiH, odlučivao je o ljudskim sudbinama, izbacivao ljude s posla, smjenjivao sa funkcija na koje su ih građani izabrali, a da pritom ni okom nije trepnuo. Cijela ta priča završila se tako što su smijenjeni godinama kasnije rehabilitovani, baš kao da se ništa nije desilo, a nekima od njih je uzvišena ohaerovska milost omogućila čak i da se kandiduju i ponovo preuzmu neke javne funkcije.
I dok su u njegovoj zemlji još 1215. godine izdali dokument pod nazivom Magna Carta Libertatum, u BiH se ponašaju kao da ovdje žive neandertalci. Samo podsjećanja radi, to je dokument koji je obavezao engleskog kralja da niko ne može biti kažnjen dok se ne sprovede zakonski postupak. Tako je to u domovini Ešdauna, nekrunisanog kralja BiH.
U BiH se on i ostali međunarodni tutori mogu ponašati kako žele. Tim smjenama jasno su pokazali šta misle o građanima BiH. Ljudi na slobodnim i demokratskim izborima izaberu, na primjer, Mirka Šarovića za člana Predsjedništva BiH, a Pedi ga dekretom smijeni i na taj način pljune u lice tim istim ljudima koji su naivno vjerovali da njihov glas nešto znači. Ešdaun i njemu slični se prema nama ponašaju na takav način da bi im i najviši bivši kolonijalni gubernatori afričkih provincija mogli pozavidjeti. Ali, nije to ništa neobično. Još od vremena Otomanske, pa nakon toga Austrougarske imperije, odlučivalo se o nama na kojekakvim kongresima i dvorskim sijelima kao da se radi o krdu stoke, a ne narodima sa vjekovnom tradicijom. Stvari su se i tada lomile preko koljena, kako nam ih danas lomi Pedi i njemu slični. Što bi se reklo, sve je isto, samo Pedija nema.