Najrasprostranjenija privredna grana u RS je trgovina, te se, zbog krize, postavlja logično pitanje - da li će uskoro imati ko da kupi robu koju trgovci nude.
Bogate države su u fokus vlastite privrede postavile proizvodnju, koja predstavlja lokomotivu ekonomskog razvoja.
Istovremeno, u RS posluje tek oko 3.600 preduzeća iz oblasti prerađivačke industrije, a oko 8.000 prodavnica. Trgovine su, doslovno, zavladale i ostavile iza sebe ostale privredne grane.
Gdje su nestale fabrike koje su radile u tri smjene? Svojevremeno, kada je na ovim prostorima cvjetala industrija, svima nam je bilo bolje. Danas, BiH uvozi više od 65 odsto hrane koja nam je potrebna.
Ko je kriv i da li i građani snose dio odgovornosti za ovakvo stanje? Da li dovoljno cijenimo ono što imamo?
Sjetite se dana kada je jedan poznati lanac restorana brze hrane stigao u Banjaluku. Nije se moglo u objekat danima ući, formirala se kolona, navalila kuka i motika da potroši pare koje nema.
Prođete li danas pored tog restorana, uvjerićete se kolika smo sirotinja. Povremeno unutra vlada žestoka "promaja". Toliko o nama.
Ali, kriva je i vlast što svoje ne cijenimo i ne pokušavamo da se vlastitim proizvodima nametnemo drugim državama.
Imamo radnu snagu, jako jeftinu. Sirovine, takođe, nisu skupe, kao ni porezi u odnosu na razvijene države. Gdje je problem? Nema podrške vlasti, nema garancije da će za ono što je proizvedeno biti pronađen kupac.
U svakom slučaju, privreda se ne smije oslanjati isključivo na parolu "kupi - prodaj".
Svoje nemamo, tuđe kupujemo i drugima punimo džepove, dok ovdašnja proizvodnja izumire. U takvoj situaciji, dobro nam se ne piše.