Često nam se po glavi mota pitanje šta se, zaboga, treba desiti pa da se ljudi u institucijama BiH, koji predstavljaju državu, a nama upravljaju, uhvate za glavu i malo preispitaju?
Kakva se to planetarna nevolja i kataklizma treba desiti (gluho bilo i zlu ne trebalo) pa da se naši zvaničnici barem malo nasekiraju? Doista, postoji li uopće neki scenarij po kojem bismo mogli očekivati da naši zvaničnici i predstavnici vlasti pokažu makar malo više solidarnosati i suosjećanja sa vlastitim građanima i mnogo više odgovornosti prema vlastitom "poslu"?
Najiskrenije - nismo uvjereni, zapravo, teški smo pesimisti.
Iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec se uvjeravamo da nikakva represivna taktika međunarodne zajednice, nikakva nevolja vlastitog naroda bh. političara neće pretjerano nasekirati i natjerati na kompromis u izvršavanju nečega od čega bi njegovom narodu i svakom građaninu bilo bolje. Bilo da je riječ o rezanju vlastitih primanja, odgovornosti prema vlastitom poslu, iskorjenjivanju nepotizma ili konkretnoj borbi protiv korupcije.
Upravo je ona - korupcija - vremenom postala teška devijacija u bh. društvu, pojam koji je postao podrazumijevajući. Istina, svi smo joj pomalo podložni, samom činjenicom da ćemo "organu reda" radije ponuditi "na kafu" negoli platiti duplo ili troduplo veću kaznu za saobraćajni prekršaj.
Šta onda očekivati od institucija i predstavnika vlasti, koji ionako žive u svom nadrealnom svijetu luksuza i svih mogućih pogodnosti?
I posljednji izvještaj državne revizije o učinku u tri ključne oblasti u institucijama BiH, od kojih je jedna borba protiv korupcije, potvrđuje taj neslavni status. Uprkos silnim antikorupcijskim projektima i ino-donacijama, država i njene institucije i dalje su na početku. Očima Velikog brata iz Brisela to neće promaći, a mi se, nažalost, još godinama nećemo pomaći s mjesta.
Ko zna, može biti da ovim našim moćnicima to i odgovara...