Sudeći prema statističkim pokazateljima, prosječna plata u BiH u posljednje tri godine porasla je tek za 30 maraka.
A, ne bih se usudio da nabrojim šta je sve poskupljivalo od jeseni 2010. godine do danas, jer je spisak toliko dugačak da bih nešto, sigurno, zaboravio.
Bili smo, između ostalog, na udaru "podebljanih" cjenovnika hrane, pića, duvanskih proizvoda, goriva, prevoza, komunalija. Postavlja se stoga pitanje - kako bh. građani uopšte sastavljaju kraj sa krajem?
Još je teže pretpostaviti kako će nam biti u narednom periodu, jer sezonskih poslova nema, a troškovi života će, sudeći po najavama, i te keko da poskupe.
Talas poskupljenja stiže nam iz inostranstva, odakle uvozimo "od igle do lokomotive". Tako trgovci u Srbiji već najavljuju korigovanje cjenovnika, a iskustva pokazuju da su se naši prodavci uvijek ugledali na komšije.
Ali, suština je u tome što nisu krivi vlasnici trgovina za to što nas gotovo svaki put, kada odemo u kupovinu, dočeka novi šok. Logično je da oni neće raditi sa minusom, te da će svoje apetite uskladiti sa situacijom na tržištu.
Država bi trebalo da se pobrine problemom - cijene vrtoglavo rastu, a plate su već godinama gotovo na istom nivou.
Nije teško zaključiti da oni koji imaju niske penzije, ili rade za "minimalac", ili su pak na birou, nemaju od čega da žive.
Nešto se, definitivno, mora uraditi, jer se ovdje život sveo na borbu. Za sindikalnu potrošačku korpu potrebno je potrošiti više od dvije plate. Problemi su došli do grla.