Ili je lud, ili pravi kuću, izreka je koja se oduvijek prepričava u narodu, što i nije čudno, budući da je skućiti se neizvodljivo skoro koliko i provući kamilu kroz iglene uši.
Ako se odlučite krenuti od nule, odnosno kupiti plac, a onda zidati po principu "kamen po kamen - palača", lošije ćete proći nego da bosi protrčite po staklu.
Naime, izračunali smo da je oko 110.000 maraka potrebno da se kupi parcela, te sagradi i opremi kuća, i to na periferiji Banjaluke. Od ove cifre čovjeku odmah bude zlo.
Uzmimo kao primjer da svi članovi vašeg domaćinstva mjesečno zarađuju ukupno 1.000 maraka. Trebaće, dakle, da prođe više do devet godina da uštedite 110 "hiljadarki", a pritom da ne potrošite niti jedan fening, što je, naravno, nemoguće.
Tačno je da u bogatijim zapadnim državama ljudi uopšte ne razmišljaju o sopstvenom stambenom prostoru, već čitav život budu podstanari, ali se ovdje, po tradiciji, kuju drugačiji planovi, što je i opravdano, s obzirom na to da se u nekim slučajevima kirija podudara sa iznosom rate stambenog kredita.
Ipak, nije lako staviti život na kocku, pošto su mnoga radna mjesta "od danas do sutra". Kako sada stvari stoje, i ovdje će sve više ljudi odustajati od maštarenja da steknu svoje zidove, krov, prozore...
Plata je, to tvrde statističari, "teška" oko 811 maraka, i to onima koji imaju sreće da su dio prosjeka. Suviše je to mala suma da bi neko kovao planove za budućnost i razmišljao o većim investicijama.
Čini mi se da nas većina živi u nekom uvjerenju da će sutra ili za godinu ili za pet biti bolje. Ali se takvo uvjerenje sruši kad se prisjetimo da smo ovako razmišljali i prije deceniju.