Koliko god se političari trudili da dokažu da zajednički život u Bosni i Hercegovini nije moguć, građani vođeni svakodnevicom i borbom za opstanak grade nove i obnavljaju stare pokidane veze.
Jedan od takvih primjera je i onaj iz sela Donja Tramošnja, nadomak Sanskog Mosta, gdje povratnici grade pravoslavnu crkvu. Mještani u tom selu nikada nisu imali vlastitu bogomolju, što im je oduvijek bila želja, pa su nedavno odlučili da je pretoče u stvarnost.
Iako se u selo vratio mali broj prijeratnih stanovnika, ljubav prema rodnom zavičaju je veoma jaka, pa su se mještani koji sada žive razasuti širom svijeta organizovali i prionuli na posao. Nije dugo trebalo da prikupe neophodna sredstva, a potom se pojavila dilema koga da angažuju na poslovima izgradnje objekta.
Vođeni krilaticom da je komšija najpreči, ponudili su posao građevinarima iz Kijeva, susjednog bošnjačkog sela, i ovih dana već se ukazuju konture objekta koji će biti jedan od najljepših pravoslavnih hramova na ovim prostorima.
Svi koji posjete ovo živopisno selo mogu posvjedočiti neobičnom prizoru da su Srbi i Bošnjaci, u miru i slozi, posvećeni zajedničkom poslu, te da skupa zidaju i grade crkvu. Primjer je to kako se sve može kada se normalni ljudi slože, te da svakodnevni život i zajednički problemi ruše prepreke i barijere među običnim ljudima.
To da Srbi i Bošnjaci rade nešto zajedničkim snagama, možda ne bi trebalo posebno isticati, ali u duboko podijeljenom društvu, kao što je ovo naše, to je vijest koja zaslužuje pažnju. Vrijeme koje živimo, nažalost, kreirano je dubokim podjelama, svađama i nerazumijevanjem političkih elita, te opštom društvenom stagnacijom, a u takvom stanju najviše ispaštaju obični ljudi.
Danas se u Bosni i Hercegovini konsenzus ne može niti želi postići oko najjednostavnijih stvari koje su korisne i donose dobrobit za sve, bez obzira na nečije porijeklo ili nacionalnost. Nek komšiji samo krava crkne, a ni naša ne mora preživjeti, maksima je koje se slijepo drže domaći političari, a rezultati takvog djelovanja došli su na naplatu. Račun koji se ispostavlja je siromaštvo, demografska erozija, osjećaj beznađa i besperspektivnosti te masovni odlazak mladih iz zemlje.
Eto, iz takvog crnila svijetli pomenuti primjer suživota i međusobne saradnje i svjedoči da se život može bolje i ljepše urediti, jer je to u interesu svih. Kada bi naši političari željeli, vrijedne pouke bi mogli izvući iz ovakvih primjera, jer za stvarni suživot i saradnju treba samo malo dobre volje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.