Mladić, 26 godina, u najvećoj snazi, visoke škole, tečno govori dva strana jezika, informatički je pismen, ima vozačku dozvolu, ambiciozan je, kreativan i komunikativan.
Nije ovo oglas - već sumorna stvarnost naše omladine koja živi od crkavice oronulih i izrađenih roditelja, slomljene kičme i ispucalih živaca. Ti su ljudi minulih decenija svojim rukama prebacili tone tereta, a i sada, kada su na izmaku snage, moraju da izdržavaju one od kojih su očekivali pomoć kad ostare.
I kako čovjek ne bi opsovao, kritikovao odgovorne, kupio kartu u jednom smjeru i zauvijek napustio državu u kojoj propadaju oni na kojima, bar po definiciji, svijet ostaje.
Ova siromašna zemlja prekjuče je obilježila Svjetski dan borbe protiv siromaštva - sa armijom nezaposlenih i vojskom radnika koji zarađuju neredovnu i sramotno nisku platu.
U BiH raste broj beznadežnih slučajeva, u koje spadaju sve starosne kategorije, ali i većina obrazovnih profila.
Školovati se danas isto je što i uplaćivati listiće za loto. Tražiti posao daje rezultate kao i kada šporet pravite od drveta. Biti mlad čovjek bez posla identično je što i dangubiti.
Prije nekoliko dana gledam fotomontažu na kojoj je prikazan famozni ekstremni sportista Feliks Baumgartner, dok pada u BiH, te govori, "Ajoj, ne dolje, u tri ... materine". Ko god se dosjetio ove šale, sigurno nam je sapatnik i potpuno je u pravu.