S količinom od 9.461 metrom kubnih pitke vode po glavi stanovnika, BiH je u samom vrhu evropskih zemalja. Prva u regiji, sedma u Evropi, a daleko iza nje su Kina, Francuska, Njemačka, Japan, Amerika itd....
I pored činjenice da raspolažemo ogromnim prirodnim resursom, distributivna preduzeća iz godine i godinu povećavaju cijenu vode, koja je, recimo, u pojedinim opštinama ove godine čak 50 odsto viša nego što je to bila prošle.
Kako to pravdaju nadležni, viša cijena vode je posljedica viših troškova proizvodnje, međutim, ne objašnjavaju šta je to poskupjelo u odnosu na prošlu godinu.
Cijena struje ostala je ista, izvorišta ne presušuju i uglavnom su ista, investicija u vodovodnu mrežu gotovo da i nema, a jedini razlog zbog kojeg je poskupjela voda jeste finansiranje administracijom pretrpanih vodovodnih preduzeća i zatvaranje privrednih subjekata, koji, za razliku od stanovništva, plaćaju nekoliko puta skuplju vodu.
Umjesto da unapređuju proizvodnju, izlaze na tržište sa flaširanom vodom, rade na edukaciji potrošača, smanjenju distributivnih gubitaka, direktori vodovoda širom BiH dižu cijene i do maksimuma iskorištavaju mrežu i sistem koji je napravljen prije više od 50 pa i 100 godina.
BiH još nije svjesna potencijala koji ima i ukoliko nešto ne preduzme i fokusira se na izvoz i distribuciju pitke vode u zemlje koje vape za njom, ostaće i bez tog dragocjenog resursa kojeg će, pod plaštom ekoloških standarda, "poklopiti" multinacionalne kompanije i bjelosvjetski mešetari.
Bilo kako bilo, u normalnim zemljama poskupljenje vode od čak 50 odsto izvelo bi hiljade i hiljade ljudi na ulice, ne zbog nekoliko feninga ili centi više nego zbog bezobrazluka nadležnih koji svoje neuspjehe prebijaju preko leđa običnih građana.