Svi građani BiH bi trebalo da se mole svom bogu da se ne desi neka prirodna katastrofa jer ako se uzme u obzir kako su opremljene spasilačke službe i na koji način se danas prave objekti i planiraju skloništa, osim od bogova nemaju od koga očekivati pomoć.
Zaokupljeni dnevnopolitičkim problemima i prepucavanjima, niko nema vremena da se bavi onim situacijama koje zovemo "ne daj bože da se dese".
Nažalost, prirodni procesi su neumoljivi i prije ili kasnije, vodeći se samo zakonima vjerovatnoće, u BiH će se desiti neka teška prirodna katastrofa.
Žalosno je što će se ako do toga, ne daj bože, dođe, svi tad zapitati kako to da u BiH ne postoji jedinica za izvlačenja iz ruševina, zašto Savjet ministara raspolaže sa samo 1.000 vreća i oko 1.000 zaštitnih maski, zašto u velikom broju opština ne postoje formirane službe za zaštitu i spasavanje ili zašto vatrogasci prvo pogledaju u nebo prije nego što krenu na intervenciju.
U opštoj besparici koja pogađa BiH svima je nekako najlakše uskratiti sredstva za stvari za koje se ne može utvrditi tačno da li će se desiti za vrijeme nečijeg mandata, pa je zato vladajućim garniturama primjerenije da sebi obezbijede dva audija nego da obezbijede novi vatrogasni kamion.
Kako to biva kod nas, o ovoj temi će se na pravi način progovoriti kada bude kasno. Kada budu upućivani apeli za pomoć u prazno, koje neće imati ko da čuje, tada će se svi sjetiti da naširoko pričaju o problemima Civilne zaštite i zašto neko nije imao sluha za njih.