Fotelja. To je najpoželjnija imenica ženskog roda. Svi bi da tokom radnog vijeka budu nagrađeni dobijanjem iste, ali nije podjednako dostupna.
U Gradskoj upravi Doboja ništa nije tako promjenjivo kao boravak u fotelji. To znaju načelnici više od deset odjeljenja, koji su u nekoliko navrata imenovani, zatim smjenjivani, pa ponovo vraćani na poziciju. Time se održava "takmičarski duh". U stvari, na izborima se borba upravo vodi ne za glasove birača, nego za broj fotelja koje će na kraju osvojiti. Nekim partijama se posreći, pa sa simboličnim brojem glasova dobiju jednu, dvije, a drugima ni dobar izborni rezultat ne znači da će sačuvati ranije osvojeno.
Osuđujuća sudska presuda nije smetnja da se neko vrati u fotelju koju je partija dobila ulaskom u lokalnu vlast. To omogućava zakonodavstvo. Ono daje priliku za come back, da se kazna zatvora do šest mjeseci plati novcem. Pa ko ima, nek' plati, a ko nema (poput mog zemljaka Zaharija, koji je u jednom selu na Trebavi iz tuđe šume posjekao tri bukve da bi ih prodao i djeci kupio knjige za školu), neka kaznu odrađuje, recimo u radnoj jedinici ovdašnjeg KPZa, noseći namještaj Dobojlijama tokom preseljenja.
Posljednji slučaj plaćanja umjesto izdržavanja zatvorske kazne, a potom povratka u fotelju nije jedini u Gradskoj upravi. Prije nešto više od deset godina tadašnji načelnik jednog od gradskih odjeljenja je tromjesečnu zatvorsku kaznu izrečenu za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita takođe zamijenio novčanom, a zatim se vratio na posao. Na posao će se, međutim, teško vratiti oni koji su se "ogriješili" ili u trenucima dokolice dali sebi oduška, pa negdje, nekom rekli nešto što nije trebalo, i sada plaćaju danak svojoj brzopletosti.
Povratak na pozicije nakon sudskih presuda, tokom vođenja postupka ili nakon nepravosnažnih presuda zabilježen je i na višim nivoima vlasti, ne samo na lokalnom, i ne samo u Doboju. Sve to je dopustio zakon, a pravnici koji su ga pisali valjda znaju zašto je svrha kažnjavanja izbijanjem novca iz džepa jednako efektna kao i ležanje iza rešetaka. U razvijenijim državama se kazne za pojedina krivična djela izdržavaju društveno korisnim radom. Vjerujem da nije svejedno kada se mora obući "uniforma" i uzeti metla u ruke, pa nekoliko stotina sati provesti pred očima javnosti. Može li neko zamisliti takvu scenu na bh. ulicama? Teško.