Posljednje mjere Fonda za zdravstveno osiguranje RS da budu stimulisane i kažnjavane bolnice koje pružaju (ne)kvalitetnu uslugu pacijentima za svaku su pohvalu.
Fond je, čini se, odlučan da stane ukraj nervoznom, neljubaznom i drskom osoblju i da, konačno, odlazak u bolnicu učini, koliko je to moguće, ugodnijim. Dakle, Fondovi kontrolori pratiće stanje na terenu, zabilježiće svako (ne)zadovoljstvo pacijenta, pa kome kazna, kome nagrada. Naravno, u parama. I cijela ta priča sasvim sigurno ima vrlo pozitivan odjek u javnosti.
Ali, ono što smeta kao kamenčić u ionako tijesnoj cipeli je činjenica da se u ovoj državi za ono što vam je u opisu posla moraju uvoditi kontrole, kazne, nagrade, stimulacije i destimulacije. Zašto je, uopšte, Fond došao u situaciju da piše pravilnike i poslovnike o ponašanju medicinskog osoblja? Zašto u tom dokumentu piše da više neće biti tolerisano drsko i krajnje neljubazno osoblje i zašto tamo stoji da je pacijent u centru pažnje i da mu se mora posvetiti pažnja? Zašto je Fond poslao svoje ljude u klinike i bolnice da to sve kontrolišu? Zar, po logici stvari, to isto medicinsko osoblje ne treba da bude ljubazno i susretljivo, zar je moralo doći do ovih mjera? Naravno, čast izuzetnim i požrtvovanim ljudima koji žive za svoj humani poziv. Ali, oni manje izuzetni... zar nije dovoljna muka biti u četiri bolnička zida, pa još i trpjeti nervozu i drskost?