U BiH nije toliko važno koje ste krivično djelo počinili, već pred kojim će vam sudom suditi. Blago rečeno, kaznena politika je katastrofalna, kako zbog neusklađenosti sudova u ovoj oblasti, tako i zbog izricanja veoma niskih kazni za pojedina djela.
Poznato je da kantonalni i okružni sudovi za ratne zločine mogu izreći do 15 godina zatvora, a Sud BiH do 45. Možda zvuči nevjerovatno, ali je na vagi bh. pravosuđa teže ocijenjeno premlaćivanje od ubistva. Primjera radi, Sud BiH je braću Damjanoviće osudio na više od 20 godina za učešće u premlaćivanju grupe Bošnjaka tokom rata, dok su Mustafa Hota i Enes Šakrak dobili 19 godina za ubistva hrvatskih civila u Grabovici. Slično je i s ratnim silovateljima, koji će u nižim sudovima proći s desetogodišnjom kaznom zatvora, a u Sudu BiH će dobiti više od 30.
Nije bolje ni kažnjavanje finansijskog kriminala. SIPA je utvrdila da je u 2006. godini oko 60 miliona KM oprano, utajeno ili stečeno zloupotrebom položaja. Zakonodavac je za ova djela predvidio kazne i do 10 godina zatvora, međutim u Sudu BiH u 2006. godini prosječna kazna iznosila je desetak mjeseci. Sud na ovakav način kriminalce samo podstiče da mogu krasti bez velike kazne. Sličnih primjera je bezbroj.
Rješenje za ujednačavanje kaznene politike nije u formiranju nekog supervrhovnog suda BiH, jer poznato je da vrhovni sudovi razmatraju samo najteža djela koja čine možda oko 20 odsto ukupnog broja predmeta. Za početak, sudije i tužioci bi na seminarima, koje više nego često pohode, mogli ponekad razmijeniti mišljenja.