Likom i djelom Petra Kočića okitili su se mnogi. U ime Kočića danas, kada je prošlo preko jednog vijeka od njegove smrti, svake godine dodjeljuju se četiri "Kočićeva pera", jedna Kočićeva nagrada i održava se jedan "Kočićev zbor".
U toku zbora riječ pod šatorom uzmu i političari i pjevaljke, bude tu i striptiza, borbe bikova, ali i razbijenih ljudskih glava i ispendrečenih leđa.
Kočićev narod jednostavno voli slobodu i rado se veseli. Dakako, na zboru koji slavi pisca sa Zmijanja bude i književno-umjetničkog programa. Riječ uzmu pjesnici, besjednici, satiričari i dramski umjetnici. Ove godine, međutim, jedna od ranije najavljenih pjesnikinja nije se pojavila i našla je za shodno, onako drsko i kočićevski, da se pobuni. Neka tamo Tanja Stupar-Trifunović, dobitnica Evropske nagrade za književnost, o kojoj je razmatrao žiri NIN-ove i inih nagrada, htjela sama sebi da određuje koju će pjesmu čitati na otvaranju 53. "Kočićevog zbora".
"Pjesma je dugačka, pjesma se ne uklapa u program, pobogu - pjesma samim naslovom kaže da se radi o razmnožavanju domaćih životinja. Kako to da bude pročitano ispod spomenika Petru Kočiću i da bude na njegovom tragu", samo možemo da maštamo kako je, preko posrednika, vapio neimenovani cenzor iz Gradske uprave grada Banjaluka, koji je inače drugu godinu zaredom preuzeo organizaciju "Kočićevog zbora" na sebe. Dosad neotkriveni talenat za književnu kritiku rekao je svoje - ne može! Mislio je, zapravo, može, ako književnica pročita neku pjesmu iz svojih ranijih knjiga. Ima ona i divnih pjesama o mačkama, nije da nismo čitali. Ona o mačiću u tetrapaku pored kontejnera, sjećate li se? To je, brate, bolje od razmnožavanja, i kraće traje. Gruba riječ "razmnožavanje"?
Ovih dana u Banjaluci, koja godinama oskudijeva književnom kritikom, zapravo glavno je pitanje (pitanje od milion dolara), ko je zabranio pjesmu, odnosno za koga je ista bila nepodobna?
Za scenario na svečanom otvaranju "Kočićevog zbora" bila je zadužena Akademija umjetnosti u Banjaluci, učesnike je biralo Uduženje književnika Republike Srpske, ali sve su prilike da su o minutaži pjesnika odlučivali iz Gradske uprave. Kako naći tog genija koji zna koliko minuta treba da traje jedna pjesma? Koji zna kakvi stihovi treba da budu na Kočićevom tragu i koji na kraju krajeva čini da vas zabrane poput Kočića? Molim sve koji imaju bilo kakvu informaciju, pitam zbog sebe.
Diplomirao sam na Odsjeku za srpski jezik i književnost, objavio neke knjige i bivao nagrađivan, čak su me pozivali da učestvujem i na "Kočićevom zboru", ali nikako da se okitim tim pravim i iskonskim zabranjenim Kočićem.