Nema nikakve sumnje da je u EU u proteklih nekoliko godina značajno pao entuzijazam za primanje zemalja zapadnog Balkana u svoje članstvo.
Međutim, postavlja se pitanje čija je to krivica? Da li je krivica onih koji uporno odbijaju da se reformišu, onih u čijim zemljama cvjetaju korupcija i organizovani kriminal povezani s politikom i onih koji simpatišu samo one zemlje EU koje bi same htjele da zgaze vladavinu prava ili je to krivica onih koji žele da svi u Evropi dijele i njeguju najviše standarde i odbijaju da prime one koji bi da te standarde zamijene jeftinim populizmom?
Naravno da EU nije savršena. Naravno da i tamo postoje i kriminal i politička korupcija. Ali činjenice su neumoljive: EU je danas prostor sa najvišim ekonomskim, političkim i društvenim standardima na svijetu. Uostalom, da to nije tako, ne bi ljudi sa ovih prostora, niti bi migranti koji svoje živote stavljaju na kocku, i rukama i nogama grabili da se dokopaju Njemačke, Austrije, Švedske ili Holandije.
Samo ako smo svjesni ovih činjenica, možemo na pravi način razumjeti zašto neke zemlje, poput Francuske, i dalje imaju rezerve u vezi s tim treba li primiti BiH, Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju ili Albaniju u svoje članstvo. Ako su standardi EU pali, onda su sasvim sigurno razlog za to neke od novih članica EU koje su prihvatile i novac, i pomoć, i političku volju EU da ih integrišu, a onda iznutra rovare i potkopavaju vrijednosti te iste Evrope. Treba li EU isto da doživi i sa zemljama zapadnog Balkana?
Ili, može se ovo pitanje okrenuti: Šta kada bi Norveška htjela da se učlani u EU? Koliko bi trajao taj pretpristupni proces? Zašto bi se iko u EU kolebao da u svoje članstvo primi zemlju s tako visokim standardima?
Zapadni Balkan je kao vaš ludi rođak koji treba da se doseli kod vas, a vi samo tražite izgovore da to izbjegnete, ali da to tako ne izgleda.
Čija je to krivica?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.